Шаг 161

Учиться

     

Psalam 135:15-21

15 Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:

16 usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;

17 uši imaju, a ne čuju; i nema daha u ustima njihovim.

18 Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.

19 Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj!

20 Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte!

21 Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!

Psalam 136

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vječna je ljubav njegova!

2 Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav njegova!

3 Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav njegova!

4 Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova!

5 Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova!

6 On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova!

7 On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova!

8 Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova!

9 Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova!

10 On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav njegova!

11 Izvede Izraela iz njega: vječna je ljubav njegova!

12 Mišicom jakom, rukom ispruženom: vječna je ljubav njegova!

13 On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav njegova!

14 Provede Izraela posred voda: vječna je ljubav njegova!

15 I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vječna je ljubav njegova!

16 On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova!

17 On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova!

18 I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova!

19 Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova!

20 Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova!

21 I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav njegova!

22 U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova!

23 On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav njegova!

24 Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova!

25 On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova!

26 Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova!

Psalam 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"

8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

Psalam 138:1-3

1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi,

2 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.

3 Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.