²² Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda.

²³ I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?"

²⁴ A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom."

²⁵ A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.

²⁶ Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?

²⁷ I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci.

²⁸ Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."

²⁹ "Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti."

³⁰ "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."

³¹ "Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti.

³² I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem."

³³ "Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.

³⁴ Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore!

³⁵ Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo.

³⁶ A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji.

³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

³⁸ Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak."

³⁹ A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka.

⁴⁰ Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.

⁴¹ Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!

⁴² Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!"

⁴³ "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi!

⁴⁴ Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu.

⁴⁵ Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem."

⁴⁶ Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore.

⁴⁷ Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore."

⁴⁸ Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?"

⁴⁹ I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!

⁵⁰ Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

¹ Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more.

² I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali.

³ I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati.

⁴ I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.

⁵ Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

⁶ A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.

⁷ Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.

⁸ Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk."

⁹ "Tko ima uši, neka čuje!"

¹⁰ I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?"

¹¹ On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

¹² Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.

¹³ U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju."

¹⁴ "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!

¹⁵ Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.

¹⁶ A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju.

¹⁷ Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli."

¹⁸ "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču.

¹⁹ Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.

²⁰ A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima,

²¹ ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

²² Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.

²³ Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

²⁴ Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.

²⁵ Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.

²⁶ Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.

²⁷ Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'

²⁸ On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?'

²⁹ A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu.

³⁰ Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"

³¹ I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi.

³² Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."

³³ I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."

³⁴ Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba -

³⁵ da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

³⁶ Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi."

³⁷ On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.

³⁸ Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.

³⁹ Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.

⁴⁰ Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.

⁴¹ Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

⁴² i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

⁴³ Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"

⁴⁴ "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."

⁴⁵ "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:

⁴⁶ pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."

⁴⁷ "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe.

⁴⁸ Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.

⁴⁹ Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih

⁵⁰ i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."

⁵¹ "Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo."

⁵² A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

⁵³ Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

⁵⁴ I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?

⁵⁵ Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?

⁵⁶ I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?"

⁵⁷ I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu."

⁵⁸ I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

¹ U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa

² pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."

³ Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.

⁴ Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"

⁵ Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

⁶ Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.

⁷ Zato se zakle dati joj što god zaište.

⁸ A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."

⁹ Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.

¹⁰ Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

¹¹ I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.

¹² A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.