2. Da je Reč na koju se ovde posebno misli ona ista Reč koja objavljena kroz Mojsija, proroke i jevanđeliste, jasno je iz činjenice da je Reč sama Božanska Istina od koje anđeli imaju njihovu mudrost, a ljudi svu njihovu duhovnu intelegenciju. Jer. ona ista Reč koja je među ljudima u svetu isto tako je i među anđelima u nebesima, samo što je u ovome svetu među ljudima prirodna, dok je u nebima duhovna. A pošto je Reč Božanska Istina, to je ona isto tako i Božansko proizlazeće (Divinum procedens, gde „Božansko“ ne treba razumeti kao pridev nego treba „proizlazeće“ shvatiti kao glagol, označavajući tako Božansko ili Boga kao delovanje, prim.prev.). Ona nije samo od Gospoda nego je ona Sam Gospod. Pošto je ona Sam Gospod, to sledi da svaka pojedinost kao i Reč u celini govore o Njemu samom. Od Isaije pa do Malahije sve je ili o Gospodu ili u suprotnom smislu, o nečemu što je protivu Njega. Do sada niko nije uvideo da je to tako, a svak može da to uvidi, samo ako je svestan toga, i ako o tome misli dok čita, a naročito ako zna da Reč sadrži ne samo prirodni nego 3 Isto kao pod 1 i duhovni smisao, i da u tome smislu imena osoba i mesta označavaju nešto o Gospodu pa stoga i nešto o nebu i crkvi od Njega, ili nešto suprotno njima. Pošto sve pojedinosti kako uopšte tako i posebno razmatraju o Gospodu; i kako je Reč Božanska Istina odnosno Gospod, to je jasno zašto se kaže; „I Riječ posta tijelo, i usele se u nas, i vidjesmo Njegovu slavu“; tako isto zašto je rečeno:
„Dok imate svjetlo, vjerujte svjetlo, da biste bili sinovi svjetla: Dođoh svjetlo na svijet, da svaki koji vjeruje Mene ne ostane u tami“. „Svjetlo“ je božanska istina, na taj način Reč. Eto zašto je čak i danas svaki onaj koji čitajući Reč prilazi samo Gospodu, i koji Mu se moli, prosvetlljen u Reči (dobija unutrašnje svetlo u odnosu na ono što je u Reči, prim.prev.).
