²⁵ Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

²⁶ Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

²⁷ Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

²⁸ Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

²⁹ U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

³⁰ Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

³¹ Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

³² Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

³³ Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

³⁴ Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

³⁵ U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

³⁶ Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

³⁷ Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

³⁸ Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

³⁹ Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

⁴⁰ Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

⁴¹ Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

⁴² Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

⁴³ Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

⁴⁴ I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

⁴⁵ da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

² Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?

³ Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!

⁴ Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim

⁵ da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.

⁶ Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.

⁷ Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

⁸ Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.

⁹ Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.

¹⁰ Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.

¹¹ I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.

¹² Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.

¹³ Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.

¹⁴ Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.

¹⁵ I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.

¹⁶ Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.

¹⁷ Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.

¹⁸ Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.

¹⁹ Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.

²⁰ Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.

²¹ Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći

²² i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

²³ Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

²⁴ Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.

²⁵ Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.

²⁶ Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,

²⁷ potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.

²⁸ Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.

²⁹ Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.

³⁰ Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.

³¹ U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.

³² Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,

³³ jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.