¹ Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost.

² Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.

³ Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima.

⁴ Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav.

⁵ Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.

⁶ Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem.

⁷ Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo.

⁸ U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi.

⁹ Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.

¹⁰ I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.

¹¹ Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za učene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže.

¹² Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.

¹³ Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se učini velikom:

¹⁴ Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve.

¹⁵ Ali se u njemu nađe čovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošću, a poslije se nitko nije sjećao toga čovjeka.

¹⁶ Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove riječi.

¹⁷ Blage se riječi mudraca bolje čuju nego vika zapovjednika nad luđacima.

¹⁸ Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.

¹ Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti.

² Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim.

³ Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.

⁴ Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe.

⁵ Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:

⁶ ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje.

⁷ Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.

⁸ Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.

⁹ Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati.

¹⁰ Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.

¹¹ Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.

¹² Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne.

¹³ On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.

¹⁴ Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?

¹⁵ Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.

¹⁶ Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.

¹⁷ Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.

¹⁸ S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća.

¹⁹ Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve.

²⁰ Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.

¹ Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena.

² Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju.

³ Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.

⁴ Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje.

⁵ Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori.

⁶ Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek' ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.

⁷ Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce.

⁸ Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći.

⁹ Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.

¹⁰ Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.

¹ I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: "Ne mile mi se."

² Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše.

³ U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;

⁴ kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.

⁵ Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama.

⁶ Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru;

⁷ i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

⁸ Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

⁹ A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.

¹⁰ Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.

¹¹ Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.

¹² I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo.

¹³ Čujmo svemu završnu riječ: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek."

¹⁴ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.