¹³ Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.

¹⁴ Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

¹⁵ Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

¹⁶ A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

¹⁷ Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."

¹⁸ A on će im: "Donesite mi ih ovamo."

¹⁹ I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

²⁰ I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.

²¹ A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

²² I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.

²³ A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

²⁴ Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.

²⁵ O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.

²⁶ A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.

²⁷ Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

²⁸ Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"

²⁹ A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.

³⁰ Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"

³¹ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"

³² Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.

³³ A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

³⁴ Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.

³⁵ I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike

³⁶ te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

¹ Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:

² "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"

³ On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?

⁴ Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!

⁵ A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,

⁶ ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.

⁷ Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

⁸ Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

⁹ Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske."

¹⁰ Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte!

¹¹ Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje."

¹² Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?"

¹³ On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.

¹⁴ Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."

¹⁵ Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!"

¹⁶ A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete?

¹⁷ Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.

¹⁸ Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.

¹⁹ Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.

²⁰ To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."

²¹ Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.

²² I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!"

²³ Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama."

²⁴ On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."

²⁵ Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"

²⁶ On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."

²⁷ A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!"

²⁸ Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.

²⁹ Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje.

³⁰ Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.

³¹ Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

³² A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem."

³³ Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?"

³⁴ A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba."

³⁵ Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,

³⁶ uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.

³⁷ I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.

³⁸ A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.

³⁹ Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.

¹ Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.

² On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.'

³ A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.

⁴ Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.

⁵ Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha.

⁶ A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"

⁷ Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo."

⁸ Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate?

⁹ Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste?

¹⁰ I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste?

¹¹ Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog."

¹² Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.

¹³ Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"

¹⁴ Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."

¹⁵ Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"

¹⁶ Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."

¹⁷ Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

¹⁸ A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.

¹⁹ Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."

²⁰ Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

²¹ Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

²² Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"

²³ Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

²⁴ Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

²⁵ Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga.

²⁶ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

²⁷ Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."

²⁸ "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

¹ Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,

² i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

³ I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

⁴ A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

⁵ Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"

⁶ Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.

⁷ Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!"

⁸ Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

⁹ Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."

¹⁰ Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?"

¹¹ On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti.

¹² No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih."

¹³ Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.