22
I odmah natera Isus učenike svoje da uđu u lađu i napred da idu na one strane dok On otpusti narod.
23
I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveče beše onde sam.
24
A lađa beše nasred mora u nevolji od valova, jer beše protivan vetar.
25
A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru.
26
I videvši Ga učenici po moru gde ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše.
27
A Isus odmah reče im govoreći: Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28
A Petar odgovarajući reče: Gospode! Ako si Ti, reci mi da dođem k Tebi po vodi.
29
A On reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu.
30
No videći vetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj!
31
I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: Maloverni! Zašto se posumnja?
32
I kad uđoše u lađu, presta vetar.
33
A koji behu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božji.