1
Dogodi Mu se pak u prvu subotu po drugom danu pashe da iđaše kroz useve, i učenici Njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeđahu.
2
A neki od fariseja rekoše im: Zašto činite šta ne valja činiti u subotu?
3
I odgovarajući Isus reče im: Zar niste čitali ono što učini David kad ogladne, on i koji behu s njim?
4
Kako uđe u kuću Božiju, i uze hlebove postavljene i izjede, i dade ih onima što behu s njim, kojih nikome ne valjaše jesti osim jedinih sveštenika.
5
I reče im: Sin je čovečiji Gospodar i od subote.
6
A dogodi se u drugu subotu da On uđe u zbornicu i učaše, i beše onde čovek kome desna ruka beše suva.
7
Književnici pak i fariseji gledahu za Njim neće li u subotu isceliti, da Ga okrive.
8
A On znaše pomisli njihove, i reče čoveku koji imaše suvu ruku: Ustani i stani na sredu. A on ustade i stade.
9
A Isus reče im: Da vas zapitam: Šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo? Održati dušu ili pogubiti? A oni ćutahu.
10
I pogledavši na sve njih reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.
11
A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugom šta bi učinili Isusu.
12
Tih, pak, dana iziđe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noćna molitvi Božijoj.
13
I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva:
14
Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegovog, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija,
15
Mateja i Tomu, Jakova Alfejevog i Simona prozvanog Zilota,
16
Judu Jakovljevog, i Judu Iskariotskog, koji Ga i izdade.
17
I izišavši s njima stade na mestu ravnom, i gomila učenika Njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog,
18
Koji dođoše da Ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i isceljivahu se.
19
I sav narod tražaše da Ga se dotaknu; jer iz Njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
20
I On podignuvši oči na učenike svoje govoraše: Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije.
21
Blago vama koji ste gladni sad; jer ćete se nasititi. Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmejati.
22
Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo Sina radi čovečijeg.
23
Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako činili prorocima očevi njihovi.
24
Ali teško vama bogati; jer ste većprimili utehu svoju.
25
Teško vama siti sad; jer ćete ogladneti. Teško vama koji se smejete sad; jer ćete zaplakati i zaridati.
26
Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnim prorocima očevi njihovi.
27
Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze;
28
Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vređaju.
29
Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju.
30
A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.
31
I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.
32
I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.
33
I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako.
34
I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.
35
Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima.
36
Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.
37
I ne sudite, i neće vam suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se.
38
Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom će vam se vratiti.
39
I kaza im priču: Može li slepac slepca voditi? Neće li oba pasti u jamu?
40
Nema učenika nad učiteljem svojim, nego i sasvim kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.
41
A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne osećaš?
42
Ili kako možeš reći bratu svom: Brate! Stani da izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.
43
Jer nema drveta dobrog da rađa zao rod; niti drveta zlog da rađa dobar rod.
44
Jer se svako drvo po rodu svom poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine,
45
Dobar čovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.
46
A što me zovete: Gospode! Gospode! A ne izvršujete šta vam govorim?
47
Svaki koji ide za mnom i sluša reči moje i izvršuje ih, kazaću vam kakav je:
48
On je kao čovek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dođoše vode, navali reka na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.
49
A koji sluša i ne izvršuje on je kao čovek koji načini kuću na zemlji bez temelja, na koju navali reka i odmah je obori, i raspade se kuća ona strašno.