¹ Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,

² i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";

³ on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.

⁴ Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega.

⁵ Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.

⁶ Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja!

⁷ A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega.

⁸ K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi.

⁹ I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima

¹⁰ jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.

¹¹ Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?

¹² Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.

¹³ Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.

¹⁴ Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.

¹⁵ To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom:

¹⁶ postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.

¹⁷ Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

¹⁸ Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti -

¹⁹ jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.

²⁰ I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima,

²¹ a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik".

²² Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.

²³ K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.

²⁴ A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.

²⁵ Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.

²⁶ Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -

²⁷ koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.

²⁸ Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.

¹ A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima

² kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.

³ Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio.

⁴ Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.

⁵ Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.

⁶ Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima.

⁷ Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto.

⁸ Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez.

⁹ Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin.

¹⁰ Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.

¹¹ I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: "Spoznaj Gospodina", ta svi će me poznavati, malo i veliko,

¹² jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati.

¹³ Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku.

¹ I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.

² Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;

³ iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama -

⁴ u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza;

⁵ povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti.

⁶ Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,

⁷ a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda.

⁸ Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator.

⁹ To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika -

¹⁰ sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka.

¹¹ Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -

¹² i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje.

¹³ Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću,

¹⁴ koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!

¹⁵ A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.

¹⁶ Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.

¹⁷ Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi.

¹⁸ Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.

¹⁹ Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi

²⁰ govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;

²¹ a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe.

²² I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.

²³ Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.

²⁴ Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

²⁵ Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju;

²⁶ inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.

²⁷ I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,

²⁸ tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

¹ Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.

² Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?

³ Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.

⁴ Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.

⁵ Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;

⁶ paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.

⁷ Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"

⁸ Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju,

⁹ veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.

¹⁰ U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

¹¹ I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.

¹² A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu

¹³ čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.

¹⁴ Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.

¹⁵ A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:

¹⁶ "Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.

¹⁷ I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati."

¹⁸ A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

¹⁹ Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -

²⁰ put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;

²¹ imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom.

²² Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.

²³ Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.

²⁴ I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela

²⁵ te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.

²⁶ Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,

²⁷ nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.

²⁸ Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.

²⁹ Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?

³⁰ Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku.

³¹ Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

³² A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu:

³³ ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo.

³⁴ I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed.

³⁵ Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća!

³⁶ Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.

³⁷ Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti

³⁸ A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.

³⁹ A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.