¹ Tada unesoše Kovčeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i pričesnice pred Bogom.

² Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom.

³ Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa.

⁴ Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to:

⁵ poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale.

⁶ Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina.

⁷ Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom:

⁸ "Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješćujte među narodima djela njegova!

⁹ Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa!

¹⁰ Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

¹¹ Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

¹² Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih.

¹³ Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.

¹⁴ On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

¹⁵ Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja;

¹⁶ Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.

¹⁷ Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez.

¹⁸ Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu,

¹⁹ kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.'

²⁰ Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu.

²¹ Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

²² 'Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima!'

²³ Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo!

²⁴ Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.

²⁵ Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova.

²⁶ Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa.

²⁷ Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu.

²⁸ Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!

²⁹ Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove!

³⁰ Strepi pred njim, zemljo sva! Učvrstio je svemir da se ne poljulja.

³¹ Neka se vesele nebesa i neka klikće zemlja; neka se govori među poganima: 'Jahve kraljuje!'

³² Neka huči more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu!

³³ Neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji.

³⁴ Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.

³⁵ I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom.

³⁶ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'"

³⁷ I ondje pred Kovčegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braću da služe pred Kovčegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan;

³⁸ i Obed-Edoma s njegovom braćom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari;

³⁹ a svećenika Sadoka s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu

⁴⁰ da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i večerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu;

⁴¹ s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vječna njegova ljubav";

⁴² i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na čast; a Jedutunove sinove da budu vratari.

⁴³ Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kući; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor.

¹ Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg saveza Jahvina pod zavjesama!"

² Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, čini, jer je Bog s tobom."

³ Ali još iste noći dođe Natanu ova Božja riječ:

⁴ "Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi nećeš sagraditi kuće da prebivam u njoj.

⁵ Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta.

⁶ Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu riječ rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?'

⁷ Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom.

⁸ Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji.

⁹ Odredit ću prebivalište svome izraelskom narodu i posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muče kao prije,

¹⁰ onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje i učinit ću te velikim. Jahve će ti podići dom.

¹¹ Jer kad se ispune tvoji životni dani i dođe vrijeme da počineš kod otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će biti između tvojih sinova, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.

¹² On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.

¹³ Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika.

¹⁴ Utvrdit ću ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje će mu čvrsto stajati zasvagda.'"

¹⁵ Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje.

¹⁶ Tada kralj David dođe i stade pred Jahvu i reče: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde?

¹⁷ Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Jahve!

¹⁸ Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu!

¹⁹ Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti.

²⁰ Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli.

²¹ Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta?

²² Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom.

²³ Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao.

²⁴ Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom.

²⁵ Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.

²⁶ Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi.

²⁷ Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda."

¹ Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku.

² Porazio je i Moapce i oni postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak.

³ David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je izišao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata.

⁴ David zarobi od njega tisuću bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu.

⁵ Damaščanski su Aramejci bili došli u pomoć Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio među Aramejcima dvadeset i dvije tisuće ljudi.

⁶ Postavio je namjesnike u Damaščanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaćati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao.

⁷ David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem.

⁸ I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuč od kojega je Salomon načinio mjedeno more, stupove i tučano posuđe.

⁹ Kad je čuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku Hadadezera, sopskoga kralja,

¹⁰ posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i tučanih predmeta.

¹¹ I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana.

¹² Sarvijin sin Abišaj pobio je osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.

¹³ David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu.

¹⁴ David kraljevaše nad svim Izraelom čineći pravo i pravicu svemu svome narodu.

¹⁵ Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jošafat bijaše tajni savjetnik.

¹⁶ Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su svećenici, Šavša pisar.

¹⁷ Jojadin sin Benaja bio je nad Kerećanima i Pelećanima, a Davidovi su sinovi bili prvi do kralja.

¹ Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na njegovo mjesto.

² David reče u sebi: "Iskazat ću ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze sućut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze sućut,

³ rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?"

⁴ Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag!

⁵ Kad su to javili Davidu, posla on čovjeka pred njih, jer su bili vrlo osramoćeni, i poruči im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada pa se onda vratite."

⁶ Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuću srebrnih talenata da za plaću najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba.

⁷ Najmili su za plaću trideset i dvije tisuće bojnih kola, i kralja Maake s njegovim narodom te su oni došli i utaborili se pred Medebom. Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i došli u boj.

⁸ Kad je to čuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junačkom vojskom.

⁹ Amonovi sinovi iziđoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima; a kraljevi koji su došli stajali su zasebno na polju.