Kod ljudi postoji uobičajena sklonost stvaranju negativnih sudova o drugim ljudima. U srednjim školama ta se tendencija očituje u klikama. Nekoliko popularnih klinaca uđe u grupu i postupno počnu misliti da su bolji od drugih jer ih se više voli. Djeca koja nisu "in" mogu postati objekti sažaljenja, prezira ili čak okrutnih šala. Na ovaj ili onaj način klika suptilno prosuđuje druge kao nižu klasu ljudskih bića.

Ista sklonost gledanju s prezirom na druge pokazuje se u raznim religijama. Neke vjerske skupine postanu toliko egocentrične da vjeruju da nitko druge vjere ne može ići u raj. Kad se dovede do krajnosti, ovakav stav je daleko okrutniji od snobovske tinejdžerske klike.

Učenja Biblije prilično su suprotna ovome. Za početak, Božja nam Riječ govori da ne bismo trebali označavati ljude kao "spašene" ili "grešne". Isus je rekao,

"Ne sudite da ne budete osuđeni. Zašto gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u oku svome ne promatraš?" (Matej 7:1, 3)

Učenik Jakov je to ovako izrazio: "Jedan je Zakonodavac koji može spasiti i uništiti. Tko si ti da sudiš drugome?" (Jakovljeva 4:1)

Dok je Gospodin bio na zemlji, među vođama crkve prevladavao je osuđujući stav. Mnogi su mislili da će Mesija, kada dođe, spasiti Židove, a ne druge. Kad je Isus došao, osudili su ga što se družio s nežidovima i sa Židovima.

Isus je obeshrabrio takav stav. Jednom je razgovarao s nekim ljudima koji su "vjerovali u sebe" da su spašeni, a drugi nisu. Zamolio ih je da razmotre dvije molitve: "Bože, zahvaljujem ti što nisam kao drugi ljudi" i "Bože, budi milostiv meni grešniku!" Isus je pohvalio čovjeka koji je mislio da je grešnik. (Luka 18:9-14)

Bolje je misliti o sebi da si grešnik nego misliti da si spašen.

Možda se sjećate i prispodobe o milosrdnom Samaritancu koji je stao pomoći ranjenom čovjeku pokraj ceste. Iako je taj Samarijanac bio "pogrešne" vjere (sa židovske strane), Isus je rekao da Samarijanca treba voljeti kao bližnjega, jer je bio dobar čovjek. Zapravo, rekao je da osoba koja želi vječni život treba biti poput ovog Samarijanca (Luka 10:29-37), iako Samaritanac nije bio ni kršćanin ni Židov. Isus je vidio – i vidi – što je u nečijem srcu, a ne samo kojoj crkvi pripada.

Biblija jasno kaže da način na koji osoba živi, a ne samo ono u što vjeruje, određuje hoće li ići u raj ili ne. Isus je rekao: "Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine' ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima." (Matej 7:21)

Opet, "On će nagraditi svakoga prema njegovim djelima." (Matej 16:27)

"Oni koji su činili dobro", kaže On, ići će "u uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo, u uskrsnuće osude." (Ivan 5:29)

Budući da čovjekov život, a ne samo njegova vjera, određuje njegovu vječnu sudbinu, Isus je prorekao da mnogi kršćani neće biti spašeni, jer su živjeli zao život.

„Mnogi će Mi reći u onaj dan: 'Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali, tvojim imenom zloduhe izgonili i tvojim imenom čudesa mnoga činili?' I tada ću im izjaviti: 'Nikada vas nisam poznavao; odstupite od Mene vi koji činite bezakonje!'" (Matej 7:22-23, Luka 13:25-27)

Jedan od razloga zašto nekršćanin može biti spašen je da može voljeti svog bližnjeg. Svatko tko istinski ljubi svoga bližnjega voli i Krista, iako to možda ne shvaća. Isus je rekao: "Budući da ste poslužili jednom od ove Moje najmanje braće, Meni ste to učinili." (Matej 25:40)

Vjera u Isusa, bez ljubavi prema bližnjemu je besmislena.

"Iako imam svu vjeru, da bih mogao i planine premještati, ali ljubavi nemam, ništa sam." (1 Korinćanima 13:2)

Prava je ljubav, s druge strane, znak da čovjek poznaje Gospodina u svom srcu, bez obzira na vjeru koju izvana ispovijeda.

"Ljubav vjeruje svemu." (1 Korinćanima 13,7)

"Tko čini dobro, od Boga je, a tko čini zlo, Boga nije vidio." (3 Ivan 1:11)

"Ljubimo jedni druge, jer ljubav je od Boga i svaki koji ljubi od Boga je rođen i Boga poznaje. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu." (1 Ivan 4:7-11)

Sažetak:

Neke kršćanske crkve ovo uče: Samo su kršćani spašeni.

Što Biblija zapravo kaže (i što Nova kršćanska crkva uči): Dobri ljudi iz svih religija su spašeni.

Neke reference iz učenja za Novu kršćansku crkvu: Nebo i Pakao 318-328, Bozanska Promisao 326

Korišteno uz dopuštenje Johna Odhnera, autora ove vrlo korisne stranice: http://whatthebiblesays.info/Introduction.html

318. Non-Christians, or People outside the Church, in Heaven

The general opinion is that people who have been born outside the church, the people called "the nations" or "non-Christians," cannot be saved because they do not have the Word and therefore do not know the Lord; and without the Lord there is no salvation. They could know, however, that these people too are saved simply from the fact that the Lord's mercy is universal, that is, it is extended to all individuals. Non-Christians are born just as human as people within the church, who are in fact few by comparison. It is not their fault that they do not know the Lord. So anyone who thinks from any enlightened reason at all can see that no one is born for hell. The Lord is actually love itself, and his love is an intent to save everyone. So he provides that everyone shall have some religion, an acknowledgment of the Divine Being through that religion, and an inner life. That is, living according to one's religious principles is an inner life, for then we focus on the Divine; and to the extent that we do focus on the Divine, we do not focus on the world but move away from the world and therefore from a worldly life, which is an outward life. ¹

Bilješke: