1
Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama
2
pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?"
3
On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi:
4
krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"
5
A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?'
6
A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."
7
I odgovore da ne znaju odakle.
8
I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."
9
Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."
10
"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
11
Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
12
Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše."
13
"Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.'
14
Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'
15
Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?
16
Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!"
17
A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
18
Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga."
19
Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
20
Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
21
Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
22
Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
23
Proničući njihovu lukavost, reče im:
24
"Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?"
25
A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."
26
I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
28
"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29
Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30
Drugi uze njegovu ženu,
31
onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32
Naposljetku umrije i žena.
33
Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu."
34
Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35
No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.
36
Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća."
37
"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38
A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
39
Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!"
40
I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
41
A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?
42
Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
43
dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
44
David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
45
I pred svim narodom reče svojim učenicima:
46
"Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,
47
proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda."
