¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

² Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

³ Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.

⁴ U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu.

⁵ Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.

⁶ Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.

⁷ Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš.

⁸ Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene:

⁹ Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."

¹⁰ Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano.

¹¹ Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

¹² A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

¹³ Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.

¹⁴ Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

¹⁵ Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju!

¹⁶ Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!

¹⁷ Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube.

¹⁸ Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

² Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti!

³ Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima.

⁴ Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.

⁵ Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"

⁶ Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"

⁷ I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada.

⁸ Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju:

⁹ "Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."

¹⁰ Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.

¹¹ A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.

¹² Po tome ću znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.

¹³ A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka.

¹⁴ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

¹ Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.

² Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

³ Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?

⁴ Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

⁵ Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.

⁶ Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

⁷ Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

⁸ Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

⁹ Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.

¹⁰ Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

¹¹ Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

¹² Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!