¹² Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...

¹³ Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona.

¹⁴ Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.

¹⁵ Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.

¹⁶ I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.

¹⁷ Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.

¹⁸ Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život!

¹⁹ Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

²⁰ A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost:

²¹ kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

¹ Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?

² Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?

³ Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.

⁴ Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

⁵ Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.

⁶ Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.

⁷ Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

⁸ Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.

⁹ Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.

¹⁰ Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.

¹¹ Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

¹² Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude;

¹³ i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.

¹⁴ Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!

¹⁵ Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto!

¹⁶ Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost.

¹⁷ Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;

¹⁸ da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.

¹⁹ Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja.

²⁰ Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti.

²¹ Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.

²² Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni.

²³ Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

¹ Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.

² Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.

³ Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.

⁴ Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.

⁵ Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;

⁶ sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

⁷ Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!

⁸ A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

⁹ Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.

¹⁰ Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.

¹¹ Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.

¹² Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

¹³ Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.

¹⁴ Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

¹⁵ Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.

¹⁶ Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.

¹⁷ Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

¹⁸ Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.

¹⁹ Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.

²⁰ Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

²¹ Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.

²² Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,

²³ ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

²⁴ Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

²⁵ Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

¹ Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

² Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

³ Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

⁴ da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

⁵ Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:

⁶ težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

⁷ Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.

⁸ Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

⁹ A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

¹⁰ I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.

¹¹ Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

¹² Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!

¹³ Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

¹⁴ Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

¹⁵ Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!"

¹⁶ Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

¹⁷ ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

¹⁸ Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.

¹⁹ Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:

²⁰ stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

²¹ Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.

²² Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.

²³ Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

²⁴ Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?

²⁵ Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.