1
"Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd.
2
Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.
3
Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni
4
pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.'
5
I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako.
6
A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'
7
Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'"
8
"Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.'
9
Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.
10
Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar.
11
A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina:
12
'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'"
13
"Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?
14
Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.
15
Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"
16
"Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
