1
Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
2
"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
3
Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
4
Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"
5
"Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
6
Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
7
Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
8
"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
9
Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
10
"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
11
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
12
Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
13
Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
14
Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
15
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
