¹ Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov.

² O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!

³ S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,

⁴ jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.

⁵ O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!

⁶ Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju.

⁷ Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,

⁸ nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!

⁹ Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje.

¹ Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.

² Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.

³ Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.

⁴ Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?

⁵ Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.

⁶ Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.

⁷ Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.

⁸ U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

⁹ U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!

¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

¹¹ U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.

¹² Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:

¹³ "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima."

¹ Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.

² O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

³ U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu.

⁴ Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.

⁵ Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati.

⁶ Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.

⁷ Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe.

⁸ Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.

⁹ Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.

¹⁰ Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje,

¹¹ nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima.

¹² A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta.

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

² Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj!

³ Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora

⁴ koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,

⁵ da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.

⁶ Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: "Tko će nas vidjeti?"

⁷ Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki.

⁸ No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.

⁹ Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide:

¹⁰ svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini.

¹¹ Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.