Komentar

 

Što Biblija kaže o... Tko je spašen?

Po John Odhner (Prevedeno na Hrvatski)

Christ the Redeemer statue in Rio de Janeiro, aerial view

Kod ljudi postoji uobičajena sklonost stvaranju negativnih sudova o drugim ljudima. U srednjim školama ta se tendencija očituje u klikama. Nekoliko popularnih klinaca uđe u grupu i postupno počnu misliti da su bolji od drugih jer ih se više voli. Djeca koja nisu "in" mogu postati objekti sažaljenja, prezira ili čak okrutnih šala. Na ovaj ili onaj način klika suptilno prosuđuje druge kao nižu klasu ljudskih bića.

Ista sklonost gledanju s prezirom na druge pokazuje se u raznim religijama. Neke vjerske skupine postanu toliko egocentrične da vjeruju da nitko druge vjere ne može ići u raj. Kad se dovede do krajnosti, ovakav stav je daleko okrutniji od snobovske tinejdžerske klike.

Učenja Biblije prilično su suprotna ovome. Za početak, Božja nam Riječ govori da ne bismo trebali označavati ljude kao "spašene" ili "grešne". Isus je rekao,

"Ne sudite da ne budete osuđeni. Zašto gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u oku svome ne promatraš?" (Matej 7:1, 3)

Učenik Jakov je to ovako izrazio: "Jedan je Zakonodavac koji može spasiti i uništiti. Tko si ti da sudiš drugome?" (Jakovljeva 4:1)

Dok je Gospodin bio na zemlji, među vođama crkve prevladavao je osuđujući stav. Mnogi su mislili da će Mesija, kada dođe, spasiti Židove, a ne druge. Kad je Isus došao, osudili su ga što se družio s nežidovima i sa Židovima.

Isus je obeshrabrio takav stav. Jednom je razgovarao s nekim ljudima koji su "vjerovali u sebe" da su spašeni, a drugi nisu. Zamolio ih je da razmotre dvije molitve: "Bože, zahvaljujem ti što nisam kao drugi ljudi" i "Bože, budi milostiv meni grešniku!" Isus je pohvalio čovjeka koji je mislio da je grešnik. (Luka 18:9-14)

Bolje je misliti o sebi da si grešnik nego misliti da si spašen.

Možda se sjećate i prispodobe o milosrdnom Samaritancu koji je stao pomoći ranjenom čovjeku pokraj ceste. Iako je taj Samarijanac bio "pogrešne" vjere (sa židovske strane), Isus je rekao da Samarijanca treba voljeti kao bližnjega, jer je bio dobar čovjek. Zapravo, rekao je da osoba koja želi vječni život treba biti poput ovog Samarijanca (Luka 10:29-37), iako Samaritanac nije bio ni kršćanin ni Židov. Isus je vidio – i vidi – što je u nečijem srcu, a ne samo kojoj crkvi pripada.

Biblija jasno kaže da način na koji osoba živi, a ne samo ono u što vjeruje, određuje hoće li ići u raj ili ne. Isus je rekao: "Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine' ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima." (Matej 7:21)

Opet, "On će nagraditi svakoga prema njegovim djelima." (Matej 16:27)

"Oni koji su činili dobro", kaže On, ići će "u uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo, u uskrsnuće osude." (Ivan 5:29)

Budući da čovjekov život, a ne samo njegova vjera, određuje njegovu vječnu sudbinu, Isus je prorekao da mnogi kršćani neće biti spašeni, jer su živjeli zao život.

„Mnogi će Mi reći u onaj dan: 'Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali, tvojim imenom zloduhe izgonili i tvojim imenom čudesa mnoga činili?' I tada ću im izjaviti: 'Nikada vas nisam poznavao; odstupite od Mene vi koji činite bezakonje!'" (Matej 7:22-23, Luka 13:25-27)

Jedan od razloga zašto nekršćanin može biti spašen je da može voljeti svog bližnjeg. Svatko tko istinski ljubi svoga bližnjega voli i Krista, iako to možda ne shvaća. Isus je rekao: "Budući da ste poslužili jednom od ove Moje najmanje braće, Meni ste to učinili." (Matej 25:40)

Vjera u Isusa, bez ljubavi prema bližnjemu je besmislena.

"Iako imam svu vjeru, da bih mogao i planine premještati, ali ljubavi nemam, ništa sam." (1 Korinćanima 13:2)

Prava je ljubav, s druge strane, znak da čovjek poznaje Gospodina u svom srcu, bez obzira na vjeru koju izvana ispovijeda.

"Ljubav vjeruje svemu." (1 Korinćanima 13,7)

"Tko čini dobro, od Boga je, a tko čini zlo, Boga nije vidio." (3 Ivan 1:11)

"Ljubimo jedni druge, jer ljubav je od Boga i svaki koji ljubi od Boga je rođen i Boga poznaje. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu." (1 Ivan 4:7-11)

Sažetak:

Neke kršćanske crkve ovo uče: Samo su kršćani spašeni.

Što Biblija zapravo kaže (i što Nova kršćanska crkva uči): Dobri ljudi iz svih religija su spašeni.

Neke reference iz učenja za Novu kršćansku crkvu: Nebo i Pakao 318-328, Bozanska Promisao 326

Korišteno uz dopuštenje Johna Odhnera, autora ove vrlo korisne stranice: http://whatthebiblesays.info/Introduction.html

Reproduciraj video
The "Big Spiritual Questions" videos are produced by the General Church of the New Jerusalem. Link: newchurch.org

Biblija

 

1 Korinćanima 13:2

Studija

       

2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

Iz Swedenborgovih djela

 

Arcana Coelestia #4190

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

4190. 'And Jacob took a stone and erected it as a pillar' means a like truth and worship based on this. This is clear from the meaning of 'a stone' as truth, dealt with in 643, 1298, 3720, and from the meaning of 'a pillar' as worship based on it, that is, on truth, dealt with in 3727, from which paragraphs it is evident that these words mean a like truth and worship based on this. The expression 'a like truth' is used, that is, truth as it exists among gentiles, because although gentiles do not know anything about the Word or as a consequence about the Lord, they still have the same external truths as Christians, such as these: One should worship God with due reverence, keep religious festivals, and honour one's parents; one should not steal, commit adultery, or kill; also, one should not covet what belongs to another. Thus gentiles have the same kind of truths as are included in the Ten Commandments and are also the standards of behaviour set within the Church. The wise among them act in conformity not only with the external but also with the internal form which those same commandments take, for they think that the kinds of things which are forbidden are not only contrary to their religion but also contrary to the common good and so to the internal obligation which they owe to other people, and that as a consequence such actions are contrary to charity. And they think in this way even though they have little knowledge of what faith is. In their obscurity they possess a kind of conscience against which they are unwilling to act, indeed against which some are incapable of acting. From this it becomes clear that the Lord governs their interiors which are in obscurity, and in so doing imparts to them an ability to receive interior truths, which they also do receive in the next life - see what has been shown concerning gentiles in 2589-2604.

[2] I have been allowed to talk on several occasions to Christians in the next life about the state and fortune of gentiles outside the Church - that they accept the truths and goods of faith more easily than do Christians who have not lived according to the Lord's commandments, and that Christians think of gentiles in a heartless fashion. That is to say, they think that all outside the Church stand condemned, a way of thinking based on the established rule that outside the Lord there is no salvation. I have told the Christians to whom I have been speaking that this rule is true, but that gentiles who have led charitable lives with one another and who, moved by some kind of conscience, have done what is just and fair, receive faith and acknowledge the Lord more easily in the next life than those who are inside the Church and have not led charitable lives. I have gone on to say that Christians are subject to falsity when they believe that heaven is theirs alone because they have the Book of the Word, written down on paper but not in their hearts, and also when they know the Lord but do not believe that He is Divine as to His Human, indeed when they do not acknowledge Him, as to His second Essence which they term the human nature, as any more than an ordinary human being. Therefore, left to themselves and their own ideas they do not even adore Him. So it is they themselves who are outside the Lord, and for whom there is no salvation.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.