¹⁴ Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena

¹⁵ i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu.

¹⁶ Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti."

¹⁷ A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"

¹⁸ I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.

¹⁹ Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?"

²⁰ Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."

²¹ #

²² A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke

²³ i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno.

²⁴ Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?"

²⁵ "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?"

²⁶ Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni.

²⁷ Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se."

¹ U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?"

² On dozove dijete, postavi ga posred njih

³ i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

⁴ Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

⁵ I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

⁶ "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."

⁷ "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.

⁸ Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.

⁹ I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."

¹⁰ "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."

¹¹ #

¹² "Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom?

¹³ Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

¹⁴ Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih."

¹⁵ "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.

¹⁶ Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja.

¹⁷ Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik."

¹⁸ "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu."

¹⁹ "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.

²⁰ Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima."

²¹ Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?"

²² Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."

²³ "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama.

²⁴ Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata.

²⁵ Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug.

²⁶ Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.'

²⁷ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."

²⁸ "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!'

²⁹ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.'

³⁰ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga."

³¹ "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru.

³² Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.

³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?'

³⁴ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga.

³⁵ Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."

¹ Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.

² Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi.

³ Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?"

⁴ On odgovori: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih

⁵ i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo?

⁶ Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja."

⁷ Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?"

⁸ Odgovori im: "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako.

⁹ A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub."

¹⁰ Kažu mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se."

¹¹ A on im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.

¹² Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati."

¹³ Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.

¹⁴ Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!"

¹⁵ I položi ruke na njih pa krene odande.

¹⁶ I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?"

¹⁷ A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi."

¹⁸ Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!

¹⁹ Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!"

²⁰ Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?"

²¹ Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

²² Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

²³ A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko.

²⁴ Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

²⁵ Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?"

²⁶ A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće."

²⁷ Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?"

²⁸ Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.

²⁹ I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."

³⁰ "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi."

¹ "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd.

² Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.

³ Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni

⁴ pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.'

⁵ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako.

⁶ A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'

⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'"

⁸ "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.'

⁹ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

¹⁰ Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar.

¹¹ A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina:

¹² 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'"

¹³ "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

¹⁴ Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

¹⁵ Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

¹⁶ "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

¹⁷ Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče:

¹⁸ "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt

¹⁹ i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti."

²⁰ Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište.

²¹ A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

²² Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!"

²³ A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."

²⁴ Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.

²⁵ Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.

²⁶ Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj.

²⁷ I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga."

²⁸ "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

²⁹ Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet.

³⁰ I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

³¹ Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

³² Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?"

³³ Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči."

³⁴ Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim.