Korak 287

Studija

     

Matej 14:13-36

13 Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.

14 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

15 Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

16 A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

17 Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."

18 A on će im: "Donesite mi ih ovamo."

19 I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

20 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.

21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

22 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.

23 A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

24 Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.

25 O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.

26 A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.

27 Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

28 Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"

29 A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.

30 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"

31 Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"

32 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.

33 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

34 Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.

35 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike

36 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Matej 15

1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:

2 "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"

3 On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?

4 Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!

5 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,

6 ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.

7 Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

8 Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

9 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske."

10 Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte!

11 Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje."

12 Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?"

13 On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.

14 Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."

15 Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!"

16 A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete?

17 Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.

18 Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.

19 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.

20 To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."

21 Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.

22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!"

23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama."

24 On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."

25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"

26 On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."

27 A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!"

28 Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.

29 Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje.

30 Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.

31 Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.

32 A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem."

33 Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?"

34 A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba."

35 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,

36 uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.

37 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.

38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.

39 Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.

Matej 16

1 Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.

2 On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.'

3 A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.

4 Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.

5 Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha.

6 A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"

7 Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo."

8 Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate?

9 Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste?

10 I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste?

11 Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog."

12 Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.

13 Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"

14 Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka."

15 Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"

16 Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."

17 Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.

19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."

20 Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

21 Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

22 Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"

23 Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

24 Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

25 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga.

26 Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?

27 Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."

28 "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

Matej 17:1-13

1 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,

2 i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

3 I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

4 A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

5 Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"

6 Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.

7 Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!"

8 Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

9 Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne."

10 Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?"

11 On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti.

12 No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih."

13 Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.